1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove, 2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu: 3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega; 4 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema; 5 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.” 6 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim. 7 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. 8 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje. 9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. 10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu. 12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. 13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. 14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo. 15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba. 16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati. 17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu. 18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.