68
 1 Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.  2 Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.  3 A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.  4 Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.  5 Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.  6 Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.  7 Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,  8 Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.  9 Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.  10 Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.  11 Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.  12 Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.  13 Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.  14 Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.  15 Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.  16 Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.  17 Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.  18 Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!  19 Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.  20 Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.  21 Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.  22 Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,  23 Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.  24 Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.  25 Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:  26 “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”  27 Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.  28 Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!  29 U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.  30 Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.  31 Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.  32 Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,  33 Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.  34 Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.  35 Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!