1 Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem. 2 Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj. 3 Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro. 4 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko. 5 Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. 6 Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode! 7 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se. 8 Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš. 9 Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost. 10 Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca. 11 Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja. 12 Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.