14
 1 A Hiram car Tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovijeh i zidara i drvodjelja da mu sagrade kuæu.  2 I razumje David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda njegova Izrailja.  3 I David uze jošte žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kæeri.  4 I ovo su imena onijeh koji mu se rodiše u Jerusalimu: Samuja i Sovav, Natan i Solomun,  5 I Jevar i Elisuja i Elfalet,  6 I Noga i Nefeg i Jafija,  7 I Elisama i Velijada i Elifalet.  8 A Filisteji èuvši da je David pomazan za cara nad svijem Izrailjem, izidoše svi Filisteji da traže Davida; a David èuvši to izide pred njih.  9 I Filisteji došavši raširiše se po dolini Rafajskoj.  10 Tada David upita Gospoda govoreæi: hoæu li izaæi na Filisteje? i hoæeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reèe: izaði, i daæu ih u tvoje ruke.  11 Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih ondje David, i reèe David: prodrije Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mjesto Val-Ferasim.  12 I ostaviše ondje bogove svoje; a David zapovjedi, te ih spališe ognjem.  13 A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu.  14 I David opet upita Boga, a Bog mu reèe: ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima.  15 I kad èuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidi u boj; jer æe poæi Bog pred tobom da pobije vojsku Filistejsku.  16 I uèini David kako mu zapovjedi Bog, i pobiše vojsku Filistejsku od Gavaona do Gezera.  17 I razglasi se ime Davidovo po svijem zemljama; i Gospod zadade strah od njega svijem narodima.